Zagrobna ispovijed bez kajanja najvećeg hrvatskog lopova svih vremena — o zločinu, naivčinama i jednom čudnom inspektoru.
142 provale u pet mjeseci. Sedamnaest godina iza rešetaka. Čovjek bez fotografije kojeg je Zagreb 1988. poznavao samo po nadimku — i inspektor koji ga je lovio, ispitivao, pratio, a na kraju i uzdržavao.
„Lazarevićeva literatura obrazac je sretnog susreta kriminalistike i beletristike.“— Boris Rašeta
Priča o granici između zakona i podzemlja, o lopovu i policajcu — o dvojici ljudi koji su krenuli s istog društvenog dna.
Joža Mahovlić, zvani Šakal, bio je kriminalac bez fotografije, bez stalnog identiteta i društveni otpadnik koji je uživao u svojoj ozloglašenosti. Iz zabačenog sela na Žumberku stigao je do Stuttgarta, Münchena, Pariza, Lyona, Cape Towna i Züricha — obijajući brave običnim odvijačem.
Kroz njegov život prolaze kasna Jugoslavija, zatvori, europsko podzemlje, dijaspora, ratne godine i tranzicijska Hrvatska. Za stolom je sjedio s Alainom Delonom i Jean-Paulom Belmondom, častio Fabijana Šovagovića i Ćiru Blaževića — a novac od provala ostavljao za šankom i po bordelima.
Branko Lazarević, krim-inspektor iz Đorđićeve, godinama ga je proganjao, ispitivao i pratio, a na koncu i uzdržavao. Iz tog neobičnog odnosa nastala je knjiga koja nadilazi kriminalističke anegdote i postaje priča o siromaštvu, povjerenju, životnim izborima i sudbini.
Tri godine nakon Šakalove smrti, Lazarević je otišao na groblje da mu zapali svijeću i kaže da je dovršio knjigu o njemu. Na grobu — humak bez križa. Onaj kartonski s pokopa raspao se nakon treće kiše. Inspektor je naručio pravi, od dobrog drveta.
U selu svi znaju: križ najvećem hrvatskom provalniku postavio je policajac koji ga je nekada progonio.
Knjiga je pisana u prvom licu — glasom čovjeka koji se pred smrt s čežnjom sjeća lude mladosti. Ovo su tri kratka ulomka.
„Prije nego obijem vrata, uvijek pozvonim.“
Ako vlasnik otvori — Šakal je »zemljak s pozdravima od bratića iz Omiša«. Ako ne otvori, slijedi akcija. Pravilo koje je sâm uveo — i koje ga godinama nije iznevjerilo.
„Nisam bio svjetski poznat kao pravi Šakal, nisu o meni snimali filmove, ali i ja sam na svoj način radio za tajnu službu i bio vrlo uspješan u svojem poslu.“
Nadimak je uzeo po Carlosu — najtraženijem svjetskom teroristu.
„Spavao sam u najskupljim hotelima, jeo u najboljim restoranima, najljepše žene lijepile su se za mene. Ali ja sam novac radije ostavljao za šankom i po bordelima.“
Uspon i pad čovjeka s margine — ispričan njegovim riječima.
Knjiga počinje epilogom — smrću — a završava prologom. Šakal svoju priču priča s onu stranu groba.
Priča iz knjige dokumentirana je stvarnim materijalom: naslovnicama Večernjeg lista i Vjesnika iz 1988. te službenim zabilješkama i rješenjima zagrebačkog GSUP-a. Kliknite na dokument za povećanje.
Nije tiskarska pogreška: knjiga počinje krajem, a završava početkom — jer pripovjedač je već mrtav.
Prvo izdanje tiskano je u točno 1.000 primjeraka. Kada se rasproda — rasprodano je.
Sigurna kartična naplata ili plaćanje pouzećem.
Cijena uključuje PDV.